Lišajevi su u morfološkom i fiziološkom smislu samostalna zajednica mikobionta (gljive) i fotobionta ( alge i/ili modrozelene alge). Kao mikobionti u lišajevima su najčešće gljive mješinarke, rjeđe stapčarke (mala skupina tropskih i suptropskih lišajeva), ali ponekad i tzv. Fungi imperfecti, niže gljive, dok su fotobionti alge i modrozelene alge zastupljene u brojnim vrstama. Lišajeva ima oko 13 000, a sistematika je analogna sistematici gljiva. U zajednici gljive i alge nastaju spojevi svojstveni samo lišajevima, a neki od njih imaju primjenu u ljekarništvu. Lišajevi su gotovo jedini stanovnici ledenih pustinja (podnose temp. i do -196°C), rastu vrlo polagano, a neki su indikatori onečišćenja zraka.
Prema obliku steljke razlikujemo: koraste, zrnate, listaste i grmaste lišajeve, a prema podlozi za koju su pričvršćeni: terestričke (na tlu), epilitske (na stijenama) i epifitske (na drugim biljkama).
U anatomskom smislu, steljku lišaja koja sastoji se od hifa (stanica gljiva) i stanica algi možemo podijeliti na koru i srž. Hife su gusto isprepletene na površini lišaja tvoreći koru pod kojom su smještene fotosintetski aktivne stanice algi. U središtu steljke je srž u kojoj se skladište voda i pričuvne tvari, a građena je od rijetko isprepletenih hifa.
Vrsta Cetraria islandica, Parmeliaceae - islandski lišaj je vrsta lišaja koju ćemo proučiti.
To je grmasti terestrički lišaj čest u hladnim predjelima sjeverne Europe, ali i u planinskim područjima cijele Europe ( u Hrvatskoj na Velebitu, Risnjaku). Na površini steljke uočljivi su soraliji, jastučaste nakupine hife i algi bez posebnog ovoja, pomoću kojih se lišaj vegetativno (nespolno) razmnožava.
Nema komentara:
Objavi komentar