BOLESTI KOSTIJU

Poremećaji u radu koštanog sustava mogu biti posljedica nedovoljnog ovapnjenja (rahitisa) ili prekomjerne razgradnje kostiju (osteoporoze).



OSTEOPOROZA

Osteoporoza je patološko stanje smanjivanja količine kalcija (Ca) u koštanoj masi. Razvija se zbog neodgovarajuće prehrane, promjena u izlučivanju hormona važnih za izgradnju kosti (estrogena) ili zbog fizičke neaktivnosti. Ako osobe ne uzimaju dovoljno kalcija (Ca), kosti će biti krhke. U načelu nakon 35. godine gustoća kostiju postupno se smanjuje, ali se njihova pregradnja događa svakodnevno tijekom cijelog života. Kada se smanji hormonska regulacija pregradnje kostiju (npr. u žena u menopauzi), da bi se održala, vrlo je važna stalna fizička aktivnost te osobe. Ako ne nastane samo hormonski debalans i fizička neaktivnost, nego je riječ i o relativno neodgovarajućoj prehrani, nastaju česti prijelomi kostiju (osobito zdjelice) već i pri manjim opterećenjima tijela. Danas se tehnički može snimiti sastav kostiju pa se osteoporoza otkriva na vrijeme. Uz poštovanje posebnih liječničkih uputa glede prehrane i fizičke aktivnosti, osteoporoza i njezine posljedice mogu se znatno smanjiti.

DISKOHERNIJA

Diskohernija (lumbalna, slabinska diskohernija) je pomicanje diskova iz međukralježničkog prostora u slabinskom dijelu kralježnice, pri čemu dolazi do uklještenja nervnog korijena. Osnovni simptomi lumbalne diskohernije su :

· Bol u donjem dijelu leđa i nozi
· Sniženje senzibiliteta (utrnulost) u zahvaćenom području pritisnutog nervnog korijena
· Oslabljena pokretljivost stopala
· Sfinkterijalne smetnje (poremećaj mokrenja, stolice i potencije kod muškaraca)

Bol je najčešći simptom lumbalne diskohernije. Obično se iz leđa spušta zadnjom ili vanjskom stranom noge do stopala. Pojačava se pri kašljanju i kihanju. Veoma je jaka i dugotrajana. Često onemogućava normalan san, što zamara pacijente i dodatno pogoršava stanje. Istovremeno sa bolom, javljaju se i snižen osjećaj i trnjenje u nozi, a moguća je i slabost stopala. Sfinkterijalne smetnje (poremećaj mokrenja, pražnjenja debelog crijeva i potencije kod muškaraca) su najteži, ali srećom i najrijeđi simptomi lumbalne diskohernije.

PAGETOVA BOLEST

Pagetova bolest je kronični poremećaj pri kojem u nekim područjima kostura postoji nenormalan rast kostiju, koje se povećavaju i postaju mekše. Ovaj poremećaj može zahvatiti bilo koju kost, ali najčešće zahvata zdjeličnu kost, bedrenu kost lubanju, goljeničnu kost kičmene kralješke, ključnu kost i nadlaktičnu kost. Uzrok Pagetove bolesti nije poznat. Ova se bolest ponekad pojavljuje obiteljski, ali nije poznat način nasljeđivanja. Neki dokazi ukazuju na mogućnost virusne infekcije.Pagetova bolest obično nema simptoma. Kad se pojave simptomi, kao što je ukočenost zglobova i umor, obično se razvijaju sporo i neprimjetno. Može se pojaviti bol u kostima, povećanje i deformacije kostiju. Bol u kosti je duboka, probadajuća i ponekad jaka, a noću se može pogoršati. Povećani dio kosti može pritiskati živce, što uzrokuje dodatnu bol. Ponekad u Pagetovoj bolesti nastane bolni osteoartritis u susjednim zglobovima. Pagetova bolest se često otkrije nakon RTG snimanja ili laboratorijskih testova poduzetih zbog drugih razloga. Inače se dijagnoza može potvrditi RTG prikazom nenormalno promijenjenih kostiju i laboratorijskim testom za određivanje vrijednosti alkalne fosfataze, enzima značajnog u oblikovanju kosti. Scintigrafija kostiju pokazuje koje su kosti zahvaćene. Osobe koje imaju Pagetovu bolest zahtijevaju liječenje samo ako simptomi izazivaju tegobe ili imaju povećan rizik od komplikacija kao što su gubitak sluha, upala zglobova ili deformacije. Acetilsalicilna kiselina (aspirin), nesteroidni protivupalni lijek, i analgetici kao što je paracetamol često smanjuju bol u kostima. Ako se jedna noga skrati ortopedska pomagala mogu olakšati hod. Ponekad su potrebni kirurški zahvati kako bi se oslobodio ukliješteni živac ili zamijenio artritični zglob.

OSTEOMALACIJA

Osteomalacija je naziv za poremećaj mineralizacije kostiju (nakon završetka rasta). Osteomalacija je, kod djece koja nisu završila rast, uvijek udružena zajedno sa rahitisom, a nakon kraja rasta, više ne može se govoriti o rahitisu nego samo o osteomalaciji. Česti uzroci osteomalacije su nedostatak vitamina D zbog nedovoljnog izlaganja sunčevom svijetlu ili nedovoljne prehrane, bolesti bubrega ili probavnog sustava i različiti lijekovi. Klinička slika u ranoj fazi bolesti je bol na pritisak, koja kasnije postaje difuzna i koju prati slabost mišića. Kako bolest napreduje kosti postaju sve osjetljivije, pa vrlo lako može doći do prijeloma. Biokemijski nalaz koji upućuje na osteomalaciju je sniženje razine vitamina D u krvi. Radiološkim pretragama nalaze se prosvjetljenja kosti koja odgovaraju zonama demineralizacije kosti. Osteomalacija uzrokovana nedostakom vitamina D, liječi se primjenom kapi vitamina D.