Čišćenje podrazumijeva uklanjanje nečistoća ili bilo kojeg drugog neželjenog materijala (krv,
ostataka hrane, itd.) na površinama i predmetima.
Cilj čišćenja jest osigurati vidljivu čistoću.
Uklanjanjem nečistoća, uklanjaju se i prisutni mikroorganizmi.
Dezinfekcija
Dezinfekcijom se uništavaju bakterije koje uzrokuju bolesti. Bakterijske spore se ne uništavaju. Međutim, u mnogim je slučajevima za završni stupanj obrade dovoljna samo dezinfekcija. Dezinfekcija znači da se dezinficiranim predmetima više ne može
prouzročiti infekcija (DIS - grč. negiranje, infection - engl. zaraza).
Cilj dezinfekcije jest uništiti bakterije i smanjiti njihov broj kako dezinficirani predmeti više ne bi sudjelovali u prijenosu infekcija.
Dezinfekcijom se ne djeluje samo na bakterije nego i na ostale vrste
mikroorganizama. Cilj dezinfekcije je smanjiti ukupan broj mikroorganizama na razinu koja nije
štetna ljudskom zdravlju. To se može postići uništavanjem, inaktiviranjem ili uklanjanjem prisutnih
mikroorganizama. I čišćenje je dezinfekcija, jer se čišćenjem uklanjaju mikroorganizmi s površina i
predmeta.
Sterilizacija
Sterilizacija znači uništavanje svih mikroorganizama uključujući i bakterijske spore.
Cilj sterilizacije je osigurati potpunu odsutnost živih organizama. Neki se predmet može smatrati sterilnim ako je vjerojatnost prisutnih živih mikroorganizama manja od 1 : 1,000.000 (1 milijun). Drugim riječima, na 1 milijun steriliziranih predmeta preživjeli mikroorganizam može biti prisutni na samo jednom predmetu. Svi instrumenti i predmeti koji ulazne u područje tijela koje je sterilno ili koji dolaze u dodir s ranama moraju biti sterilni.
- Prije sterilizacije
Prije sterilizacije mora se obratiti pažnja na sljedeće pojedinosti:
Samo se čisti medicinski pribor može sterilizirati. Ako na površinama predmeta još uvijek ima
soli ili ostataka proteina oni bi mogli djelovati kao zaštitni omotač i ometati uništavanje
mikroorganizama.
Instrumenti i pribor koji će se sterilizirati moraju biti suhi. Vlaga na medicinskim
instrumentima i priboru, zbog isparavanja, može dovesti do rashlađivanja što može nepovoljno
utjecati na ishod sterilizacije.
Medicinski instrumenti i pribor koji se steriliziraju trebaju, koliko je god moguće, biti
rastavljeni na sastavne dijelove (ako je tako odredio proizvođač) tako da svi dijelovi budu
dostupni sterilizaciji.
- Pakiranje
Medicinski instrumenti i pribor, koji moraju biti sterilni za primjenu na bolesniku, moraju se
sterilizirati posebno zapakirani. Pakiranje štiti od vlage, prašine i onečišćenja mikroorganizmima.
Ono osigurava sterilnost od vremena kad je određeni predmet izvađen iz sterilizatora kroz vrijeme skladištenja sve do trenutka korištenja. Nasuprot tome, nezapakirani sterilizirani predmeti gube
sterilnost odmah nakon vađenja iz sterilizatora i onda samo mogu biti označeni kao predmeti „s niskim mikrobnim onečišćenjem“. U nekim je situacijama u praksi to prihvatljivo (npr. određeni
instrumenti u stomatologiji).
- Sterilizacija parom
Sterilizacija parom je najpouzdaniji postupak sterilizacije i trebala bi imati prednost pred
svim drugim postupcima. Sterilizacijsko sredstvo koje se u ovoj vrsti sterilizacije koristi jest
vlažna toplina. Mehanizam uništavanja mikroorganizama temelji se na razaranju staničnih
proteina.
Način rada parnog sterilizatora može se usporediti s tlačnim loncem za kuhanje.
Voda se zagrijava u zatvorenom prostoru u kojem vrije dok se prostor ne ispuni zasićenom parom. Pod normalnim atmosferskim tlakom, para nikad ne može doseći toplinu višu od 100 °C, budući da se oslobodi i izađe van. Međutim, unutar tlačnog lonca para ne može izaći i tada postiže višu
temperaturu. Istovremeno s povećanjem tlaka u tlačnom loncu povećava se i količina stlačene pare.
Tako dobivena zasićena vodena para ima visok toplinski učinak i, kondenzirajući se na hladnijim predmetima u sterilizatoru, prenosi toplinu na njih i na taj način uništava
prisutne mikroorganizme.
Pregrijana para se stvara kad se zasićena vodena para dodatno zagrijava, ali bez dodavanja vode. Pregrijana para je daleko manje učinkovita za sterilizaciju od zasićene pare, jer se ne može, ili se samo djelomično može kondenzirati.
Zasićena vodena para pod tlakom
Para je zasićena, ako sadrži najveću moguću količinu vode. Stlačena para (vodena para pod
tlakom) se dobiva kad se para zagrijava iznad 100 °C u zatvorenom i zabrtvljenom spremniku.
2.2.1 Vodena para kao sterilizacijski medij (sterilant)
Voda se pojavljuje u tri agregatna stanja: u krutom obliku kao led (ispod 0 °C), u tekućem obliku
kao voda i u plinovitom obliku kao para (iznad približno 100 °C). Para (vodena isparina) je
plinovita voda i ne može se vidjeti u zraku golim okom. Tek kad se počne hladiti u zraku
(kondenzirati) mogu se vidjeti sitne kapljice u obliku “oblaka pare” (točno kao iznad kuhinjskog
lonca), ali u stvarnosti to nije para, pravilno govoreći, to su fine kapljice vode (magla), odnosno
para koja se ponovo pretvara u tekuće stanje pri hlađenju. Energija koja je uložena u isparavanje
vode se ponovo oslobađa i uništava mikroorganizme.
Za sterilizaciju je osobito važno da se osigura da nema zaostalih zračnih džepova na ili u
predmetima koji će se sterilizirati, jer u suprotnom, para neće moći prodrijeti na ta mjesta. Zbog tih
razloga para treba biti, koliko je to god moguće, slobodna od nekondenzirajućih (inertnih) plinova
poput zraka i dr.
Vodena para je plin koji se može kondenzirati (topiti), što znači da je pod normalnim
atmosferskim tlakom tekućina. Zrak je smjesa netopivih plinova (dušik, kisik, plinovi u tragovima),
koji se ne mogu kondenzirati, odnosno plinovit je i u normalnim atmosferskim uvjetima.
Kako bi se osigurala prisutnost pare u komori sterilizatora kao i predmetima
koji će se sterilizirati, prije svega, treba ukloniti zrak, jer tamo gdje je zrak, ne može biti para, i obrnuto. Isto tako, tamo gdje je voda, nema zraka, a to je nešto što je poznato iz svakodnevnog života.
Za uklanjanje zraka iz komore sterilizatora koriste se vakuumske pumpe koje ga isisavaju. Negativni tlak (vakuum), koji je niži od normalnog atmosferskog tlaka, u toj fazi prevladava u komori sterilizatora. To znači da sada para može prodrijeti u komoru
i kroz sadržaj komore. Za uklanjanje, što je moguće veće količine zraka iz komore i predmeta koji se
steriliziraju, u suvremenim se sterilizatorima postupak uklanjanja zraka ponavlja nekoliko puta.
Nakon što je cijela komora napokon ispunjena zasićenom vodenom parom pod tlakom, tlak unutar
komore je vrlo visok. Ako se mjeri na vratima pri temperaturi od 121 °C iznosi 10 tona po
četvornom metru a 20 tona pri temperaturi od 134 °C. Zbog toga, tijekom vremena sterilizacije,
sterilizator radi u pozitivnom tlaku, odnosno, tlak je puno veći od normalnog atmosferskog tlaka.
Drugim riječima rečeno, spomenuti tlak na površinu od jednog četvornog metra sličan je onome koji nastane ako 5 slonova ili 20 krava stoje na tom prostoru.
Tlak se mjeri barima (milibar) ili paskalima.
Koja je razlika između parnog sterilizatora i autoklava?
Autoklav je prilično staromodna riječ za parni sterilizator, ali se i dalje koristi u mnogim situacijama. On zapravo predstavlja izvorni uzorak parnog sterilizatora koji nema vakuumske komponente pa se koristi samo u laboratorijske svrhe i nije pogodan za sterilizaciju medicinskih instrumenata i pribora. Izraz “moguće autoklaviranje” može se još uvijek naći u uputama za ponovnu obradu mnogih proizvođača medicinskog pribora, što znači da se može sterilizirati parom.
- Postupak
Vrijeme rada parnog sterilizatora odvija se u nekoliko faza.
1. Faza uklanjanja zraka
Komora se višekratno prazni kako bi se uklonilo što je moguće više zraka iz sterilizatora i
predmeta koji se steriliziraju. Faze evakuacije praćene su ubacivanjem vodene pare (pulsni ili
frakcionirani vakuumski postupak). Ako zaostanu zračni džepovi bilo gdje u sterilizatoru (npr.
u rublju) sterilizacija nije pouzdana.
Temperatura materijala koji se sterilizira je niža od temperature u komori sterilizatora.
Vremenski period u kojem materijal koji se sterilizira postiže temperaturu koja vlada u komori
naziva se vrijeme uspostavljanja ravnoteže ( nekoliko sekundi u frakcioniranom vakuumu).
2. Faza sterilizacije
Tijekom vremena sterilizacije ili vremena održavanja, odnosno “vremena uništavanja” dolazi
do ugibanja mikroorganizama.
3. Faza sušenja
Sušenje nakon sterilizacije predstavlja također važan korak u postupku. Sadržaj vlage u
steriliziranom materijalu ne smije prelaziti dozvoljene granice. Sušenje se pospješuje
ponavljanim pražnjenjem pare iz komore, dok se u isto vrijeme sterilizirani materijal hladi
nakon čega slijedi izjednačavanje tlaka u komori s vanjskim tlakom.
Dva su programa postala zlatno pravilo parne sterilizacije:
Temperatura: 121 °C / vrijeme sterilizacije:
15 minuta uz tlak od 1,2 bara (2.1 bara apsolutnog tlaka)
Temperatura: 134 ° C/ vrijeme sterilizacije:
3 minute uz tlak od 2,5 bara (3.04 bara apsolutnog tlaka)
U većini sterilizatora vrijeme sterilizacije je produženo kako bi se povećala sigurnost postupka (121
°C/ 20 min, 134 °C/ 5 min).
U velikom broju zemalja, koristi se poseban program za destabilizaciju (onesposobljavanje) priona
(Creutzfeldt-Jakobova bolest). U tu svrhu se koristi program sterilizacije na 134 °C kroz 18 minuta
uz tlak od 2,5 bara, odnosno 3.04 bara izraženo u apsolutnoj vrijednosti.
Grafikon prikazuje korake sterilizacijskog postupka (pulsni ili frakcionirani vakuumski postupak)
Nema komentara:
Objavi komentar