Blog je namijenjen učenicima osnovne i srednje škole kao pomoć pri savladavanju nastavnih sadržaja
subota, 25. listopada 2014.
ŽIVČANI SUSTAV
ŽIVČANI SUSTAV
Živčani sustav mreža je specijaliziranih stanica koje šalju, prenose ili primaju informacije vezane za živi organizam i njegovu okolinu. Obrađujući te informacije, živčani sustav potiče reakcije u drugim dijelovima tijela. Sastavljen je od dvije vrste stanica - neurona (koji predstavljaju funkcionalnu osnovu živčanog sustava) i glija stanica (koje pripomažu funkciji neurona). Dijeli na periferni i središnji živčani sustav. Neuroni stvaraju i prenose impulse između i unutar ta dva sustava. Periferni živčani sustav sastavljen je od senzornih neurona i neurona koji ih povezuju s živčanom moždinom, kralježničnom moždinom te mozgom - koji tvore središnji živčani sustav. Prilikom podražaja, senzorni neuroni šalju signale središnjem živčanom sustavu koji ih obrađuje i šalje povratne signale u mišiće i žlijezde. Neuroni u živčanim sustavima mađusobno su složeno povezani te prenose impulse jedan do drugoga elektrokemijskim signalima i neurotransmiterima. Interakcija različitih neurona formira neutralne sklopove koji reguliraju način na koji organizam percipira svijet oko sebe i procese u svom tijelu, te na taj način i ponašanje. Veliki broj višestaničnih organizama posjeduje živčani sustav no oni se uvelike razlikuju u složenosti.
MOZAK
Anatomija mozga je dobro istražena i vrlo je slična među različitim vrstama. Glavne razlike su u relativnoj veličini različitih dijelova mozga i u relativnom broju živčanih stanica - neurona - koji su povezani u informacijsku mrežu mozga. Mozak je s ostatkom tijela povezan živcima, od kojih je zapravo glavni kralježnična moždina (duga otprilike 45 cm). Do danas je prikupljena velika količina informacija o tome kako funkcionira živčana stanica i kako izmjenjuje informacije. U tom procesu, važnu ulogu imaju tehnike snimanja električne aktivnosti unutar živčanih stanica i u međustaničnom prostoru. Isto tako, funkcije pojedinih dijelova mozga su dobro istražene i taj proces se u ovom trenutku nastavlja velikom brzinom zbog sve veće dostupnosti neinvazivnog snimanja moždane aktivnosti uz pomoć funkcionalne magnetske rezonancije. Istraživanje mozga je danas jedno od najzastupljenijih područja znanstvenog istraživanja uopće.
Mozak je najznačajniji dio živčanog sustava. Smješten je u lubanjskoj šupljini i obavijen moždanim ovojnicama: tvrdom, paučinastom i mekom. Težina mozga odraslog čovjeka pretežno iznosi 1.350 g, ali intelektualne sposobnosti čovjeka nisu proporcionalne težini i veličini mozga. Tu su pohranjena naša sjećanja i odvijaju se naša mišljenja, ideje i strahovi. Ljudski mozak omogućuje daleko naprednije funkcije u usporedbi s mozgom bilo koje druge vrste.
Osnovni dijelovi mozga su:
• Veliki mozak
• Mali mozak
• Produžena moždina
• Srednji mozak
VELIKI MOZAK
Veliki mozak kod odrasle osobe težak je oko 1400 g. Mozak novorođenčeta težak je 380-400 g. On rase i tek sa dvadeset godina mozak dosegne svoju konačnu težinu.
Građen je od dvije polutke ili hemisfere, desna i lijeva, koje u medijanoj ravnini razdvaja uzdužna pukotina ili fissura longitudinalis cerebri. Ta uzdužna pukotina seže u dubinu do najjačeg spoja među hemisferama koji se naziva žuljevito tijelo ili corpus callosum- to je debela vodoravna ploča građena od bijelih živčanih vlakana koja spajaju desnu i lijevu hemisferu. Na prerezu kroz hemisfere vidi se da se siva tvar nalazi na površini i u dubini u nakupinama, a između se nalazi bijela tvar.
Sivu tvar na površini hemisfera zovemo kora mozga ili cortex cerebri. U toj sivoj tvari korteksa smješteni su brojni somatički živčani centri. Na nivou korteksa električni impulsi prelaze u psihičku aktivnost i mi postajemo svjesni i razumijemo podražaje koje primimo iz vanjskog svijeta.
Površina koreteksa je izbrazdana, dakle ima brazde ili sulci koje omeđuju vijuge ili gyri. Brazde i vijuge povećavaju površinu mozga i ona iznosi oko 1/4 mq. Na konveksnoj površini hemisfera mozga uočavaju se 2 veće brazde: središnja brazda ili sulcus centralis i lateralna brazda ili sulcus lateralis. One dijele površinu hemisfera na režnjeve ili lobus-e:
- čeoni režanj ili lobus frontalis; nalazi se ispred središnje i iznad lateralne brazde
- tjemeni režanj ili lobus parietalis; nalazi se iza središnje i iznad lateralne brazde
- sljepoočni režanj ili lobus temporalis; nalazi se ispod lateralne brazde
- zatiljni režanj ili lobus occipitalis; koji se nalazi posve straga iza parjetalnog i temporalnog režnja.
U fronalnom režnju, u vijuzi ispred središnje brazde koja se zove gyrus precentralis, nalazi se somatički motorički centar od kojeg kreću voljni impulsi za kontrakciju skeletne muskulature. Pojedini dijelovi precentralne vijuge odgovorni su za pojedine dijelove tijela: mišićee stopala, gležnja, podkoljenice, sve do mišića grkljana za govor. Međutim, pojedine grupe mišića u tijelu nisu jednakomjerno zastupljene u motoričkoj kori. Općenito, stupanj zastupljenosti razmjeran je preciznosti pokreta koje izvršavaju pojedini dijelovi tijela. Tako su palac i prsti ruke zastupljeni u velikoj mjeri, isto kao usne, jezik i glasiljke, dok mnogo manja područja precentralne vijuge zauzimaju neuroni koji kontroliraju npr. mišiće trupa.
U frontalnom režnju ispred precentralne vijuge nalazi se premotorno područje gdje se nalaze centar za pisanje, centar za kretanje očiju i motorni centar govora (BROCAino područje).
U frontalnom režnju nalaze se i asocijativna područja koja su važna za koncentraciju, planiranje, riješavanje složenih problema, razumijevanje posljedica određenog ponašanja, osjećaj za moralno, kreativnost, kontrolu emocija.
U parietalnom režnju, u vijuzi iza središnje brazde koja se zove gyrus postcentralis, nalazi se somatički osjetni centar za osjete sa površine kože. U njega dolaze podražaji nespecifičnog osjeta kao što su dodir, bol, temperatura, duboki osjet. Iza njega je somatičko asocijativno područje. Ono nam omogućuje da zadržimo u sjećanju utiske prije navedenih osjeta što nam omogućuje npr. prepoznavanje predmeta samim dodirom, bez da predmet vidimo. U parijetalnom režnju nalazi se i osjetni centar za okus i centar za čitanje.
U okcipitalnom režnju nalazi se osjetni centar vida i u njegovoj blizini asocijativni centar vida. Kada impulsi iz oka stignu u osjetni centar vida, mi vidimo, dok nam asocijativni centar vida omogućuje da zadržimo utisak onoga što smo vidjeli i da shvatimo to što smo vidjeli.
U temporalnom režnju nalazi se osjetni centar za sluh. Tek kada u njega stignu impulsi iz uha, mi čujemo. Oko njega je slušno asocijativno područje koje nam omogućuje zadržavanje slušnih utisaka i prepoznavanje, razumijevanje smisla onaoga što čujemo. To slušno asocijativno područje se dijeli na slušni centar za govor, za razumijevanje govora, i na slušni cenatar za shvaćanje glazbe. U temporalnom režnju gledano s medijalne i donje strane nalazi se kortikalni njušni centar.
Veliki mozak vrši najsloženije funkcije živčanog sustava. Kora velikog mozga ima motorne i senzorne funkcije, a od nje ujedno ovise najsloženiji oblici ponašanja, kao i čovjekove psihičke funkcije.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar