POPULACIJA
Populacija je prirodan način života biljnih i životinjskih vrsta. Osnovno obilježje svake populacije je njezina gustoća. Gustoća je određena brojem ili biomasom jedinki koje žive na određenoj površini ili u određenom volumenu vode. Gustoća pojedinih populacija može biti vrlo velika, (npr. na 1mm3 morskog dna živi 10 milijuna bakterija). Brojnost članova populacije ovisi o razmnožavanju. Natalitet je broj novorođenih jedinki, a mortalitet broj uginulih jedinki u određenom vremenu. Te se vrijednosti s vremenom mijenjaju, a s njima se mijenja i brojnost populacije. Kada neka populacija naseli novi prostor, u početku se prilagođava novim uvjetima, a rast populacije se povećava do određene gustoće. Kada gustoća postane velika, broj jedinki se održava na istoj razini, tj. natalitet je jednak mortalitetu. Regulatori razmnožavanja jedinki jesu uvjeti u okolišu, međusobni odnosi unutar populacije te odnosi s drugim populacijama koje žive na tom staništu. Unošenje novih vrsta u životnu zajednicu može rezultirati potpunim nestankom vrste koja je živjela na tom staništu
BIOCENOZA
Biocenoze u prirodi nastaju kao posljedica dugotrajnih ekoloških promjena i evolucije organizama na nekom staništu. Osnovno obilježje svake biocenoze je broj vrsta i njihov prostorni raspored, tj. kvalitativni sastav. Obično jedna vrsta, koja prevladava po broju i biomasi, određuje obilježje te biocenoze. Takvu vrstu nazivamo dominantnom i po njoj biocenoza dobiva naziv. Primjerice, bukva je dominantna vrsta u bukovoj šumi, nije jedina vrsta, ali prevladava. Neke vrste ulaze u sastav više različitih biocenoza, a neke vrste su isključivo vezane samo za jednu biocenozu. Takvu vrstu nazivamo karakterističnom. Primjerice, neke vrste riba žive samo uz koraljne grebene, planinska ševa živi samo na planinskim pašnjacima, a krstokljun živi u crnogoričnim šumama. Svaka je biocenoza prostorno i vremenski organizirana. Promjenom životnih uvjeta mijenja se položaj i sastav populacija. U nekim biotopima promjene mogu biti trajne i rezultirati zamjenom jedne vrste drugom. Takve se promjene nazivaju sukcesijama (sljedovima). Nakon požara ili poplave mogu se uočiti promjene u sastavu biljnog svijeta na tom području, a njih prate i promjene životinjskog svijeta.
Najvažniji odnosi koji vladaju među članovima biocenoze jesu odnosi prehrane. Zelene su biljke proizvođači (producenti). One u procesu fotosinteze proizvode organske spojeve od vode i ugljikovog dioksida. Svi ostali organizmi uzimaju gotove hranjive tvari iz okoliša pa ih zovemo potrošačima ili konzumentima. Organizmi koji žive na ostacima uginulih biljnih i životinjskih organizama i razlažu ih nazivaju se razlagačima ili reducentima. Oni čiste stanište od ostataka i tako vraćaju osnovne kemijske elemente natrag u prirodu, gdje se opet mogu iskoristiti. Članovi iste biocenoze povezani su u hranidbene lance. Na početku takvog lanca je zelena biljka, tj. proizvođač hrane. Drugi član lanca je organizam koji se hrani biljkama, potrošač prvoga reda, biljojed (fitofag). Treći član lanca je potrošač drugoga reda, mesojed (zoofag). Na kraju lanca se nalazi potrošač koji nema prirodnog neprijatelja. Kako se organizmi ne hrane samo jednom vrstom hrane, hranidbeni lanci se međusobno isprepliću u hranidbenu mrežu. U odnosima prehrane postoje određene pravilnosti, kao što je odnos broja jedinki i biomase pojedinih vrsta koje čine karike u hranidbenom lancu. Idući od proizvođača prema potrošačima, broj jedinki i biomasa se smanjuju. To se može prikazati piramidom broja jedinki i piramidom biomase.
Primjer hranidbenog lanca u kopnenim biocenozama:
biljni plodovi→ šumski miš → sova
hrast → kukci potkornjaci→ djetlić→ kobac
Primijetili ste da je u svakom hranidbenom lancu malo članova, najviše šest do sedam. Uzrok su neka obilježja članova lanca koja onemogućuju da se više članova uključi u jedan lanac.
Nema komentara:
Objavi komentar